BENIGNI EPILEPTIČKI SINDROMI DJEČJE DOBI

MILJEN GAZDIK, ELA PAUČIĆ-KIRINČIĆ, MLADEN KRIŽ

Benigne epilepsije u dječjoj dobi su dobnoovisne, najčešće genetski prenosive, bez podliježeće organske lezije mozga, čiji je prirodni tijek predvidiv u smislu potpune remisije u više od 90% bolesnika prije odrasle dobi, bez neuromentalnih posljedica. Prototip predstavlja benigna epilepsija sa centrotemporalnim šiljcima ("rolandička epilepsija"), kao i kasnije definirane benigna epilepsija sa afektivnom simptomatologijom ("benigna psihomotorička epilepsija"), te benigna epilepsija sa okcipitalnim paroksizmima. Neki kasnije uočeni, najvjerojatnije srodni entiteti (noćna familjarna frontalna epilepsija, benigne familjarne neonatalne konvulzije, benigna epilepsija sa ekstremnim evociranim potencijalima, benigna žarišna epilepsija u adolescentnoj dobi) zahtijevaju daljnja istraživanja patofizioloških značajki, uloge nasljeđa, te time i njihovu bolju klasifikaciju i strategiju adekvatnoga liječenja.