PAROKSIZMALNI NEEPILEPTIČKI POREMEĆAJI U DJETINJSTVU

LJERKA CVITANOVIĆ-ŠOJAT

Razlikovanje epileptičkih od neepileptičkih napada u djece koja imaju atake neobičnog ponašanja ili stereotipija često je vrlo teško. Netočna dijagnoza epilepsije se postavlja u oko 20-30% djece sa epizodama abnormalnog ponašanja. Ova stanja jako zabrinjavaju roditelje i ako se ponavljaju, potrebna je dijagnostička obrada. Cilj ovoga rada je nabrojiti i opisati najčešće neepileptičke događaje u djece, koji se mogu netočno dijagnosticirati kao epilepsija. Najčešći neepileptički napadi koji uzrokuju gubitak svijesti ili druge vrste napada u djece su: sinkope, afektivne respiratorne krize, epizode apnee, benigni paroksizmalni vertigo, akutna manifestacija psihijatrijskog poremećaja, napadi nakon intoksikacije, tetanija nakon hiperventilacije ili povraćanja, paroksizmalne diskinezije, reakcija na prejaki slušni ili vidni podražaj, ritmički pokreti, migrena, alterirajuća hemiplegija djece i paroksizmalni poremećaji u toku spavanja. Iscrpnom anamnezom, somatskim i neurološkim pregledom, laboratorijskom i kardiološkom obradom, EEG snimanjem, video-EEG monitoriranjem, polisomnografijom i psihološkom obradom moći će se postaviti dijagnoza paroksizmalnog neepileptičkog poremećaja. Vrlo je značajno za dijete i obitelj da se postavi dijagnoza neepileptičkog napada i izbjegne netočna dijagnoza epilepsije i davanje antiepileptika.